Predrag Cujanović

Menu

Prosečan Srbin iliti “Haters Gonna Hate”

Srbija. Prosečan Srbin. Mržnja. Mržnja je ovde normalna stvar. Sve što je postojalo u društvu se samo, pojavom interneta prebacilo na njega, mržnja je bila jedna od prvih stvari. Šta mržimo? Sve i svakog. Ne treba nam razlog.

Poučen nekim svojim iskustvom već odavno sam navikao na to, ali ne mogu da gledam kako svako odmah “opali” po nečemu što neko radi, čak iako nema argumenata niti je kvalifikovan/a da na bilo koji način sudi o tome. Jednostavno, kao što nam se politika uvukla u svaku poru društva (prvi i zadnji put sam je spomenuo sada na mom blogu) tako je i mržnja, stav da svi sve znaju ali da ne mogu to da urade, ostvare. Tada možete čuti svakojake izgovore, od nemam kad ja da to radim, pa ne znam baš to ali sam čuo i slično. Nemoj da ubijaš volju tom nekom što nešto radi.

 

Primera imamo svuda oko nas, npr uzmimo ljude iz Novog Sada koji su napravili program koji blokira pristup facebook-u. Odmah posle objave ove vesti na B92 počeli su da pljušte komentari tipa: ja to mogu bez programa, ja sam za to znao odavno, žašto bi neko plaćao za 2 klika itd… Ko je uopšte njih i pitao da li oni to znaju i ako znaju zašto to oni nisu napravili? Da, znam i ja to da uradim bez programa, da jeste jednostavno ali se nisam toga ja setio i zato mi je bilo drago zbog njih. Momci se lepo setili, napravili aplikaciju i ja im skidam kapu. Lepo  je to što svako ima mišljenje ali nemoj biti ljubomoran i zavidan.

 

 

Ako si sposoban pokazi se i dokaži. Imaš bolju ideju? Predloži je i pomogni u njenoj realizaciji. Šta ti imaš od toga? Ako je prvo što ti padne na pamet novac, grešiš. Iskustvo ne možeš kupiti ničim, radi nešto da bi to bolje naučio, a novac će sam doći usput. Znam da sad to previše idealistički deluje, ali stvarno jeste tako.

 

Za kraj, nemoj nešto da kažeš da bi samo rekao ili napisao. Ako misliš da možeš bolje ili znaš da može, predloži, uključi se, realizuj. Trudi se da bude, kad što DedaBor uvek kaže: Ljubav, muzika i sve nesto lepo…

 

p.s. Poster preuzet sa Vukajlije.

 

 

 

9 thoughts on “Prosečan Srbin iliti “Haters Gonna Hate”

  1. Većina tih ljudi koji se u ovoj našoj niši smatraju uspešnima i sami stižu donekle na osnovu hejta i – uglavnom – polukvalitetnog rada, jer kod nas nema bolje i niko ne zna za bolje. Do svega se stiže hajkama, netolerancijom i glumom. Ukoliko je neko sam uspeo na taj način, ne bi ni trebalo da očekuje da mu drugi prilaze na normalan način.

    1. Da, nazalost jeste tako. I mislim da smo svi pomalo krvi za to, jer svako cini deo drustva. Nije kriva drzava, jer opet drzavu biramo mi. Ljudi koji jesu pametniji i rade kvalitetno su ostali negde “ispod” jer ne zele da ulaze u diskusiju i raspravu sa tim uspesnijim od sebe. Zalosno je, ali jeste tako.

  2. Ima dosta “nehejtera” ali oni hejtuju da pozitivno komentarisu bilo sta vec ti usmeno kazu, tako da kada pogledas komentare uglavnom se ljudi nesto brecaju :P

  3. Stičem utisak da je hejtovanje danas ultra giga mega cool i da je postalo ne reakcija na nečiju uspešnost ili bilo šta drugo već karakterna osobina. Čini mi se i da se hejteri međusobno dive umeću hejtovanja njima sličnog hejtera. Jedino što ću ikada hejtovati je hejt. I pošto osećam hejt prema komentaru koji ovoliko puta sadrži reč hejt zaključiću sa… ˝reč na h˝ je tako demode jer je oko nas svašta nešto lepo! :)

    1. Mislim da kad bi postala olimpijska disciplina mi, kao narod, bi sigurno osvojili neku od medalja. Neko je skoro napisao na tviteru: “To sto mrzis sve, ne znaci da imas stav.” I upravo nam se to i desilo. Hejt je danas stav. Treba da ljudi to razgranice te dve stvari. Svako ima pravo na svoj stav, koji cu uvek postovati, ali mislim da je stvarno vreme da neki nauce i sta je stav. :-)

      1. Zlatnu medalju.  Jedino što mi se sviđa kod hejta je to što je transparentan i što za one koji znaju da ga prepoznaju ne postoji stvar koju treba hejtovati nego osoba koja je hejter.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *